Američki nutricionisti nemaju ništa protiv redovnog konzumiranje tune iz konzerve.
Svakako je ne bi stavili na svakodnevni jelovnik.
To nema mnogo veze s količinama žive i teških metala koji mogu biti prisutni u njenom mesu. Ima sa generalnim odrednicama zdrave prehrane.
Dobro je poznato da je tuna migracijska riba koja može preplivati veliku kilometražu.
Putem upiti teške metale i živu kao posledicu zagađenja mora
Količine žive neće nestati ni nakon komplikovanog procesa konzervisanja. Izloženost njenim negativnim svojstvima ovisiće o individualnim karakteristikama pojedinca.
Imajte na umu da se u 100 grama konzervisane tune može naći od 10 do 45 mikrograma žive, dok će ista količina u svežem odresku ove plave ribe – biti dvostruko viša!
Treba znati i da većina plodova mora sadrži određene količine žive, a najčešći uzroci trovanja ovim elementom uključuju sve od problema s probavom, poput povraćanja i slabosti, do gubitka pamćenja. Zdravstveni stručnjaci stoga preporučuju umerenost u konzumaciji.
Panika oko trovanja živom iz tune počela je da se širi oko 2004. godine kada je američka Agencija za hranu i lekove trudnicama, ali ne i generalnoj populaciji – savetovala ograničavanje unosa ove ribe u organizam.
